Noćas mi se vlastito meso ruga jer sam ga trampio za papir i prašinu. Prašinu je raznio vjetar, papir je požutio i riječi se jedva razaznaju. Brda izdišu toplinu ljetnog dana, ulice umorno krivudaju grad se topi prema svitanju i ništa ne donosi spokoj izuzev misli da još ima vremena za naše predivno mučenje.

Stihovi iz automata Marko Tomaš (Ljubljana, 1978), objavio je deset zbirki poezije, kao i roman Nemoj me buditi.