Arzamas Ivane Dimić, dobitnica NIN-ove nagrade za 2016. godinu, jedno je od najupečatljivijih dela savremene srpske književnosti. Ova knjiga stoji na razmeđi drame i romana, stvarnog i magičnog, i predstavlja duboko lično, ali univerzalno svedočanstvo o suočavanju sa smrću i snazi ljubavi koja joj se suprotstavlja.
Roman je građen kao niz dijaloga, unutrašnjih monologa i refleksija koje naizmenično deluju vedro, ironično, potresno i duhovito. Ivana Dimić piše o krajnjim granicama ljudskog iskustva, ali bez patetike – sa lucidnošću, hrabrošću i suptilnim humorom. Stvarnost se neprestano sudara sa onostranim, a svakodnevica sa metafizičkim pitanjima postojanja.
Kritika je Arzamas prepoznala kao delo koje pripada retkom i snažnom žanru danse macabre – književnom nadigravanju sa smrću. U tom nadigravanju, kako ističe Predrag Bajčetić, autor suprotstavlja smrti ono jedino što joj može parirati: ljubav. Roman tako postaje i svedočanstvo o istrajnosti duha, o otporu prolaznosti i o pokušaju da se smisao pronađe upravo tamo gde se čini da ga nema.
Arzamas je delo koje se ne zaboravlja lako – roman koji čitaoca istovremeno uznemirava i umiruje, tera na smeh i tišinu, i podseća da je život stalna smena između jave i sna, sve do trenutka večnosti.
Karakteristike
Arzamas Ivane Dimić, dobitnica NIN-ove nagrade za 2016. godinu, jedno je od najupečatljivijih dela savremene srpske književnosti. Ova knjiga stoji na razmeđi drame i romana, stvarnog i magičnog, i predstavlja duboko lično, ali univerzalno svedočanstvo o suočavanju sa smrću i snazi ljubavi koja joj se suprotstavlja.
Roman je građen kao niz dijaloga, unutrašnjih monologa i refleksija koje naizmenično deluju vedro, ironično, potresno i duhovito. Ivana Dimić piše o krajnjim granicama ljudskog iskustva, ali bez patetike – sa lucidnošću, hrabrošću i suptilnim humorom. Stvarnost se neprestano sudara sa onostranim, a svakodnevica sa metafizičkim pitanjima postojanja.
Kritika je Arzamas prepoznala kao delo koje pripada retkom i snažnom žanru danse macabre – književnom nadigravanju sa smrću. U tom nadigravanju, kako ističe Predrag Bajčetić, autor suprotstavlja smrti ono jedino što joj može parirati: ljubav. Roman tako postaje i svedočanstvo o istrajnosti duha, o otporu prolaznosti i o pokušaju da se smisao pronađe upravo tamo gde se čini da ga nema.
Arzamas je delo koje se ne zaboravlja lako – roman koji čitaoca istovremeno uznemirava i umiruje, tera na smeh i tišinu, i podseća da je život stalna smena između jave i sna, sve do trenutka večnosti.
Karakteristike