Kada se govori o Svetom Luki, mora se spomenuti da je u pitanju jedna od najznačajnijih ličnosti i svetaca kod pravoslavaca. On je po predanju ne samo jedan od prvih propovednika hrišćanstva i savremenik Isusa Hrista, već se smatra i osnivačem ikonopisa. To je zbog toga što je on naslikao tri ikone – ikonu Isusa Hrista, ikonu Bogorodice i ikonu apostola Petra i Pavla. Veruje se da su ove ikone bile uzor svim kasnijim ikonama, tako da je Sveti Luka začetnik onog što je postala jedna o najvažnijih tradicija hrišćanstva. Ono što nije sporno je da je on jedan od četvorice jevanđelista i apostola i autor jednog od četiri biblijska jevanđelja. Pripisuje mu se zasluga da je svojim propovedanjem uspeo da pomiri dva sveta – grčko-rimski i judejski. Poreklom je iz Grčke, a bio je svedok Isusovih dela u Jerusalimu, nakon čega je propovedao hrišćansku veru u Rimu sa apostolom Pavlom, a kasnije i samostalno u Italiji, širom Dalmacije i današnje Makedonije. Život je okončao kada su ga idolopoklonici obesili o maslinovu granu u Tebi Beotijskoj.